Iako većina pripadnica ljepšeg pola i nema baš pozitivno mišljenje o fudbalu, mlada Dervenćanka Duška Damjanović ima ozbiljne planove da postane upravo profesionalna fudbalerka. Škola je za sada ipak na prvom mjestu, stoga i ne čudi odličan uspjeh koji ostvaruje pohađajući derventsku gimnaziju, ali fudbal joj je prirastao srcu, i to bukvalno od malih nogu. Naime, iako nema ni punih šesnaest godina, Duška se već pola svog života bavi „najvažnijom sporednom stvari na svijetu“, a posljednje tri godine i na ozbiljnijem nivou.

Fudbal su igrali i otac i stric, pa je moguće da sam naslijedila ljubav i od njih. Svemu je kumovala i blizina fudbalskog terena, koji se nalazi doslovno pred mojom kućom. Tamo sam počela sa prvim treninzima, vidjela sam da mogu, da imam talenta i želje, a vremenom sam shvatila da želim ostati u fudbalu i dalje napredovati – opisuje početke mlada fudbalerka.

Fudbalski put ju je, nakon rodnih Lužana, 2014. godine odveo do Modriče, gdje je stekla prva iskustva u treninzima sa pravim fudbalskim timom. Međutim, kako zbog mladosti nije mogla nastupati u premijerligaškim utakmicama, a i zbog udaljenosti grada, morala je odustati. Naredne sezone nastupala je za ženski tim „Sloge“ iz Petrova, sa kojim je osvojila drugo mjesto u Prvoj ligi RS, umalo izborivši plasman u Premijer ligu BiH. Od prošlog ljeta nastupa za Ženski fudbalski klub „Banjaluka“.

– Zajedno sa roditeljima, odlučila sam da se oprobam u nekom ozbiljnijem klubu, kad već imam želju i volju za treniranjem, i da se tome ozbiljno posvetim. Odluka je pala na Banjaluku, odradila sam pripreme i sada nastupam za kadetski, ali i seniorski prvi tim, koji mora da ima po pravilima jedan broj mlađih igračica. Nakon prve polusezone nalazimo se na četvrtom mjestu, postigla sam i četiri pogotka – zadovoljna je Duška, koja pokriva pozicije desnog veziste i napadača.

Kako na treninge, zbog obaveza i udaljenosti, putuje samo petkom, fizičku pripremljenost održava na stadionu u Lužanima, povremeno trenira i sa lokalnim klubom, a priznaje, svaki slobodan trenutak koristi za druženje sa loptom. Talenat su primijetili i ljudi iz FS RS, pa je 2015. godine pozvana u reprezentaciju Republike Srpske, dok već ove godine očekuje poziv za selektiranje za kadetsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Posebno pamti gostvanje Zvezdinih veterana u Lužanima i nastup za „Borac“ u ovom revijalnom meču.

Na Dušku sada već svi gledaju kao na ravnopravnog rivala na terenu.

– Uglavnom su svi navikli da treniram i igram fudbal, jedino malo se začude kada me tek upoznaju, padne i koja prozivka, ali i to vrlo brzo prođe, nakon driblinga „1 na 1“ – kroz šalu će perspektivna fudbalerka.

Od fudbalera najviše cijeni kvalitete Kristijana Ronalda, kao i Modrića, Ramosa, Van Persi i Runija, a navija za Crvenu zvezdu, Real i Mančester.

Planiram da se tokom pohađanja srednje škole maksimalno fudbalski usavršim, a da po završetku školovanja odem u neku napredniju fudbalsku sredinu, gdje bih mogla još više da se posvetim treniranju. Možda to čak i neka od evropskih zemalja poput Njemačke ili Španije, gdje bih pokušala da postanem i profesionalac. Voljela bih da me moja porodica i komšije gledaju na nekom svjetskom prvenstvu – otkriva Duška ambiciozne planove.

Tekst i fotografija preuzeti sa portala “Derventa cafe”