Editor's Rating

Siniša Đurić je jedan od najboljih fudbalera koji je ponikao u Gradišci. Karijera duga 18 godina, nedavno ga je promovisala u sportskog direktora Kozare. Ovaj prvoligaš RS već duži period nalazi se u veoma teškoj financijskoj situaciji, a ni rezultati nisu pratili “crveno-bijele”.Đurić ističe da je svjestan situacije i trenutka u kojem se našao, ali vjeruje da Kozaru može vratiti na staze uspjeha.

Prihvatio sam se posla i odmah da kažem da nemam kratkoročnih planova. Sve je dugoročno. Želja je da jedan olimpijski ciklus zaokružim na pravi način i kada pogledamo iza sebe, da imamo šta reći. U tom periodu, prije svega, podrazumijevamo finansijsku stabilnost. Ipak, moj prioritet će biti omladinska škola. Kozara je godinama, usudio bih reći čak i decenijama, bila prepoznatljiva kao neko ko stvara igrače iz svog pogona. Danas to nije tako. Nećemo ništa postići preko noći, ali želja je da uskoro ponovo kao na filmskoj traci izbacujemo nove Zakariće i Gnjatiće.

Da li to znači da Kozara može živjeti od svog rada?

To je plan. Da igrače koje stvaramo prekomandujemo za prvi tim, a onda da ih šaljemo u veće klubove. U današnje vrijeme biti samoodrživ je velika stvar. Najvažnije je da ne zavisimo od dobre volje nekog pojedinca ili načelnika opštine koji voli ili ne voli sport.

Imate velikog konkurenta u omladinskim kategorijama FK Stars?

– I to je jedan od ciljeva, da pokušamo naći zajednički interes. Gradiška je malena da bi ozbiljno radile dvije škole. Moj drug sa terena, ali i van njega, Saša Raca, radio je sjajan posao. Ali, da se razumijemo, Stars nije profitirao na Kozari, već zato što naš klub nije radio kako treba. Oni su pokazali da se za samo četiri godine može napraviti prava stvar. Spremni smo za dogovor i kompromis na zadovoljstvo obje strane.

Hoće li se u Gradišci ponovo igrati premijerligaški fudbal?

– Naravno da hoće. Ali, nećemo obećavati ništa preko noći. Radićemo i na infrastrukturi. Želimo da u tom ciklusu zaokružimo naš stadion sa reflektorima, popratnim prostorijama, terenom sa vještačkom podlogom. Ništa to nije nemoguće, ali treba određen period da bi se sve kockice složile.

Sinisa Djuric fk Kozara

Imao si i više nego solidnu igračku karijeru?

– Trajala je 18 godina. Od Kozare i ratne 1992. godine, pa preko Standarda iz Liježa, Borca, potom Zemuna, gdje sam ostao punih šest godina. Igrao sam i u njemačkom Ofenbahu, potom Laktašima, trnskoj Slogi, ponovo u Kozari, i tako sve do 2010. godine.

S obzirom na tvoj talenat, da li je moglo bolje i više?

– Naravno da jeste. Kada sam sa Jugoslavijom nastupio na evropskom juniorskom prvenstvu, umjesto da sam ostao u Beogradu, vratio sam se za Gradišku. Počinje rat, blokada, imao sam dogovoren transfer za Italiju, ali nisam mogao proći. Sigurno da bi dosta toga bilo drugačije. I ovako je bilo trofeja, dobrih partija, golova, ali da je moglo bolje, moglo je.

Na funkciju sportskog direktora Kozare došli ste sa mjesta trenera Dubrava, lidera regionalnog zapada?

– Imam dogovor da vodim Dubrave do ljeta, pa ću ovo proljeće jurištati na dva fronta. Kada su u pitanju Dubrave, jedini je cilj Druga liga. Imamo sve uslove za tako nešto, i to bi bila kruna ovog kolektiva.

“Narodne novine”