Braća Vajagić, njih devetorica, zajedno sa ocem Ristom, napustili su rudarski gradić u SAD-u kako bi se borili za svoju otadžbinu na Solunskom frontu!

Kao u Boju na Kosovu, kako je narodna pjesma opjevala, devet braće Jugovića sa Starim Jug Bogdanom krenulo je na tursku ordiju, tako su i Vajagići krenuli na austrougarsku….

Veliki heroji Prvog svetskog rata Luka (1877-1970), Risto (1878-1936), Mihajlo (1882-1960), Marko (1885-1961), Simo (1889-1923), Simo Vajkana (1889-1932), Jovo (1893-1923), Đuro (1896-1941) i Stevan (1895-1980) Junački su se borili za svoju otadžbinu, a nakon rata pali su u zaborav.

Oni su bili braća i rođaci iz bratstva Vajagića, čiji su korijeni u Bosanskoj Krajini, selima Bosanska Bojna, Dobro Selo i Zborište. Njihovi preci, stari Vajagići, emigrirali su u 18. vijeku u Vojnu Krajinu, gdje su bili graničari. Početkom 19. vijeka pobunili su se protiv vlasti Vojne Krajine i prešli u Bosnu, koja je bila pod vladavinom Turaka. Nakon aneksije BiH 1908. godine Vajagići su, kao i mnogi Srbi, emigrirali iz austrijskog carstva u Ameriku, da ne bi služili i ratovali u redovima bečke vojske.

– Devet braće Vajagića i njihov prijatelj Aleksa Višnjevac iz Milvokija prijavili su se kao dobrovoljci na jednom od nekoliko masovnih skupova koji su organizovani u Geri, u državi Indijana. Bilo je to 22. decembra 1917. godine – svjedoči dr Grečić, koji pokazuje fotografiju braće sa sveštenikom, na liturgiji pred polazak za Srbiju.

Hrabra odluka devetorice braće da napuste siguran dom i posao i priključe se prvoj liniji fronta dirnula je sve. Priča o njima munjevito se proširila po srpskim zajednicama u Americi, te su proglašeni za novu braću Jugoviće.

Vukla ih je matica Srbija, njihova Krajina i pjesma „Tamo daleko“. Jurišala su braća Vajagić i mislili na svoj zavičaj, gdje su njihovi očevi i djedovi upalili plamen ustanka sa Petrom Mrkonjićem.

Prema riječima dr Grečića, koji je braću Vajagiće i vratio na stranice srpske istorije najveći broj pripadnika bratstva Vajagić živio je u Bosanskoj Bojni, i tu su i sahranjeni. Članovi bratstva koji su živjeli u BiH i Hrvatskoj stradali su u ustaškom pogromu i bačeni su u jamu Jadovno. Trojica od devet braće Vajagić su ratovali u Drugom svetskom ratu u partizanima i sahranjeni su u Vojvodini i u Bosni.

– Braću je u rat poveo otac Risto, kog su svi zvali Ćale. Razmješteni su u čete Dunavske divizije, kako bi se umanjila opasnost da odjednom pogine više njih. General Stepa Stepanović pozvao je Ćaleta da ostane u štabu, ali je stari odgovorio: „Pustite me u četu, da kuvam za djecu!“. Ispostavilo se da je otac Risto bio najhrabriji borac – priča dr Grečić.

Kada je komandir čete na Solunskom frontu tražio dobrovoljce koji bi otišli do bugarskog rova i uhvatili „žive jezike“ i doveli zarobljenike da otkriju njihove položaje, Risto Vajagić se javio. Ušao je u rov prvi. U brzoj akciji, bez ispaljenog metka, ubili su sedam bugarskih vojnika i jednog zarobili. Zarobljenik je bio toliko uplašen da nije mogao da hoda, pa ga je Risto uprtio na leđa i prenio do srpskih rovova. Za to je Risto Vajagić dobio Karađorđevu zvezdu sa zlatnim mačevima. I njegovi sinovi i rođaci su odlikovani za junaštvo.

Svi Vajagići preživjeli su Prvi svjetski rat. Samo je jedan, Mihajlo, bio ranjen u nogu i ostao nesposoban. Kao dobrovoljačkim ratnicima data im je zemlja, osam jutara u Bačkom Temerinu i Starom Đurđevu, ali i u selima Majkovac i Ada u okrugu Virovitica u Slavoniji, i u selu Laćarak u Sremu – kaže danas potomak Miroslav Vajagić, unuk solunca Sime Vajagića Vajkana, koji je sahranjen u Temerinu, ali su fašisti tokom rata njegov i druge grobove porušili.

Iako nije bio najstariji brat Simo Vajkan Vajagić bio je starešina bratstva. Ženio se dva puta, a sa drugom ženom, Marom, imao je dvoje djece. Umro je u 44. godini.

Od braće je najduže živio Stevan – sve do 1980, kada je preminuo u selu Laćarak.

U Vojvodini danas ima 15 porodica potomaka Vajagića, koji su rasuti po Temerinu, Starom Đurđevu i Laćarku.

Doktor Vladimir Grečić će portrete devetorice junaka iz bratstva Vajagić upisati kao odrednicu u Srpsku enciklopediju.