Borce i oficire 22. pješadijske brigade VRS zaprepastila su saznanja, da je njihov Komandant potpukovnik Janko Trivić tokom rata naredio, a vojna policija ove jedinice izvršila naredbu, i uz upotrebu oružja iz stana u Banja Luci izbacila porodicu nosioca Partizanske spomenice 1941. godine. Znali su da se u stan u Banja Luci sa porodicom uselio Janko Trivić ali ne i da su prije toga iz stana uz upotrebu oružja izbačene dvije žene. Ipak se ovih dana ispostavilo da su, sramnom Trivićevom naredbom uz upotrebu sile, iz vlastita stana u ulici Srpskih dobrovoljaca 67 u Banja Luci te ratne ‘93. godine brutalno izbačene na ulicu Sanja Popović pjevačica i kompozitor i njena majka Vukosava koja je prije rata a poslije smrti Sanjina oca nosioca Partizanske spomenice 1941. Ifeta Ibrahimkadića postala nosilac stanarskog prava, a poslije rata i vlasnik stana.

Stan su poslije izbacivanja nesrećnih žena, a po naređenju potpukovnika Janka Trivića obezbjeđivali pripadnici Vojne policije 22. pješadijske brigade tvrde danas, odlično upućeni pripadnici ove brigade. Janko Trivić je potom angažovao nekoliko pripadnika pozadinske jedinice 22. brigade koji su vršili popravku stepeništa i krečenje stana koji je potom opremljen ”ratnim plijenom” iz napuštenih kuća sela Dobratić na Vlašiću. Radovima na adaptaciji je rukovodio komandir Komande stana 22. brigade VRS, Obrad Suvajčević. Suvajčević je poslije oporavka od ranjavanja u maju 1992. godine tokom prve akcije zauzimanja Repetitora na Vlašiću, raspoređen na mjesto Komandira komande stana u brigadnoj pozadini i tu ostao do kraja rata. Danas je uspješan građevinski preduzetnik, živi u vlastitoj kući u beogradskoj opštini Borča. Dobro se i danas sjeća svih Trivićevih prevara, a začuđuje ga sudska presuda po kojoj je Triviću na ime naknade za adaptaciju stana pod Starčevicom dosuđen nekakav iznos. Prenosimo priču iz sinoćnjeg  jednočasovnog telefonskog razgovora Suvajčevića sa visokom oficirom 22. pbr. Ovaj ugledni i časni oficir 22. pbr je po nagovoru velikog broja saboraca preuzeo ulogu da zaštiti porodicu kojoj je Janko Trivić oteo stan. Prenosimo dio  priče iz sinoćnjeg telefonskog razgovora sa Obradom Suvajčevićem koju smo slušali. Suvajčević je tokom razgovora potvrdio da je rukovodio radovima u stanu koje je Trivić nazvao sanacijom. Radilo se više o osvježenju zidova krečenjem, popravkom stepeništa. Radove su izveli pripadnici pozadinske jedinice u kojoj sam bio Komandir, bez novčanih nadoknada izvođačima tvrdi Suvajčević. Jedini koga sam ja angažovao dan ili dva, a kome je na moj prijedlog isplaćen iznos u dinarima u visini od nekoliko desetina DM, je Ilija Vujnović bivši komandir 1. čete, jer je prije početka radova bio oslobođen vojne obaveze zbog bolesti. Sjećam se problema sa zidnom bojom koja nije ostajala na zidu. Sjećam se i toga da vrijednost ugrađenog molerskog materijala nije prešla 50 DM, a sve Fakture i plaćanja su išle putem blagajne Vojne pošte 7404 Kneževo. Govorim o materijalu koji nismo imali u zalihama Vojne pošte 22. pbr 7404 Kneževo. Da, materijal, drvo, za popravku podova je izuzet iz stolarske radionice Bogdana Vujnovića borca 3. čete 1. bataljona koji je po Trivićevom naređenju za protiv vrijednost otpuštan kući a vođen u jedinici što je poznato svim članovima Komande 1. pješadijskog bataljona 22. pbr. Sa Jankom Trivićem sam se susretao poslije rata na području Beograda gdje je vodio poslove u nekoliko građevinskih i trgovačkih firmi, a isto je radio i u Republici Srpskoj. Na području Beograda, tačnije u Ledincima je poslije rata sagradio a potom prodao porodičnu kuću. Tokom gradnje i boravka u Beogradu bio je radno angažovan na veleprodaji u trgovačkoj firmi u kojoj je dobio otkaz zbog zloupotreba i prevara poslodavaca kada su utvrdili da na zalihama nema robe veće vrijednosti niti novca u blagajni. Triviću to nisu bile jedine prevare tokom boravka u Srbiji zbog čega je bio prisiljen prodati kuću u Ledincima i preseliti se u Slatinu kod Banja Luke gdje sa suprugom živi u kupljenoj porodičnoj kući. Trivić je registrovao firmu na sina Igora sa sjedištem u banjalučkoj Mljekari. Sagovornik je Suvajčevića informisao da je Janko Trivić na sina Igora registrovao firmu koja je zaradila oko 100.000 KM na sekundarnim sirovinama rezanjem infratrukture u Banjalučkoj mljekari. Zbog izazvanog požara većih razmjera tokom rezanja infrastrukture u Mljekari protiv Igora Trivića je vođena istraga, ali zahvaljujući Jankovim vezama po sina nije bilo posljedica. Trivić je zarađenim novcem kasnije kupio sinu Igoru radno mjesto u Republičkom inspektoratu za igre na sreću u Banja Luci. Poznanstvom sa inspektorom inspektorata Duškom Radivojevićem je omogućilo Trivićima kupovinu stana iz koga je deložirana Sanja Popović i njena majka Vukosava. Postoje i pretpostavke da su stan kupili Radivojević i kum Goran Selak koji je zloupotrebio poslaničku funkciju da utječe na Sud kod kupovine stana i izvršenja deložacije. Bilo kako bilo Radivojević je stan površine 93 kvadrata sa okućnicom, kupio za svega 37.000 KM.

Oficir kome za sada nećemo spomenuti ime nam je po završenom razgovoru rekao, Janko Trivić je obezbjedio stanove djeci, supruzi i sebi porodičnu kuću na Slatini, tek sada shvatam da je  tokom rata bio vješt u prikrivanju kukavičluka, poltronstva, da je vješto manipulisao sa svima nama i ljudima sa kojima je dolazio u kontakt. Bio je tokom i poslije rata sklon kriminalu koga je vješto prikrivao jer je isključivo sam iz 22. pbr izvlačio materijalnu korist od kriminala i šverca automobilima iz popisa, lijekovima iz donacija i šumom. Dobit od šverca ove vrste, je djelio sa pretpostavljenima iz viših komandi, a nama je potrebu za švercom pravdao snabdjevanjem brigade koga, kako je tvrdio, nebi bilo bez šverca šumom za koji tek sada shvatam da je bio bezbroj slučajeva, odnosno kamiona sa prikolicama. Nismo zapravo vjerovali tvrdnjama lokalnih političara da su svi kamioni tovareni šumom u zoni 22. pbr zapravo Trivićevi. Lokalni političari mu nisu ništa mogli jer je imao snažnu podršku u vladajućem vrhu.

Na žalost brojne su ratne i posljeratne prevare saboraca koje je izvršio komandant Janko Trivić. Ne tako davno sam se odazvao na kafu cijenjenog saborca koji mi je tokom rata bio, prvi, neposredno potčinjeni. Sa njim sam zatekao Janka Trivića koji mi je izrazio ljutnju što sam odbio njegov poziv, da, kako je rekao radi obostrane koristi, učestvujem, u biznisu, zapravo privrednom kriminalu. Ćutke sam pretrpio kritike, a on me informisao, kako ulazi u novi biznis sa prisutnim saborcem koji me pozvao na kafu ne govoreći da je sa njim Janko, jer je znao da ne bih došao. Nakon nekoliko nedjelja saborac me obavijestio da ga je Janko Trivić prevario. Napokon me je Trivić uvjerio u nešto što sada odgovorno tvrdim da je Janko Trivić dokazano, prevarant, manipulator, kriminalac i lažovčina. Nabrojani maniri su Janku Triviću obezbjedili u vlasništvo stan od 92 kvadrata za samo 37.000 KM. Djelimično je Trivić potvrdio onu narodnu da, ko pod drugim jamu kopa sam u nju upada naime, ispred stana Popovićevih stabla su stvarala hladovinu u kojoj je uživao Trivićev komšija i saborac Stefan Todorović. Pojedina stabla su se posušila i Trivić ih je prije iseljenja sasjekao što upućeni dovode u vezu sa hemikalijama koje su posute kako komšije nebi uživale u hladovini po izlasku Trivića iz stana.  To je pravo lice ratnog profitera i kukavice Janka Trivića kod koga u svim okolnostima, cilj opravdava sredstvo. On ih na putu do cilja ne bira, završio je oficir svoje viđenje o jednoj od bezbroj prevara i manipulacija potpukovnika Janka Trivića.