Na današnji dan slavio se nekada jedan od najznačajnijih praznika u bivšoj nam zemlji, Dan Republike, u narodu poznatiji kao 29. novembar.
Grb SFRЈ (foto: Wikimedia Commons) -

Nekadašnji najveći praznik SFR Јugoslavije uglavnom je ostao u lijepom sjećanju generacijama koje su ga slavile, podsjećajući na neradne dane, porodična okupljanja, polaganje zakletve, plave kape i crvene marame.

I stihovi pjesme “Dan Republike” grupe “Zabranjeno pušenje” najbolje opisuju kako se nekada slavio ovaj dan.

“Danas je Dan Republike, i stari je popio malo, na televiziji Lepa Brena i stari se sjeća ratnih vremena…” pjevalo je “Zabranjeno pušenje” pjesmu posvećenu čuvenom, danas skoro zaboravljenom 29. novembru.

I nije se samo pilo i pjevalo. Ulice su bile puste jer se nije radilo, prvaci su postajali pioniri, porodična okupljanja su bila obavezna, a čuveni svinjokolj bio je nezaobilazan.

Dan Republike uglavnom se slavio dva dana, često se spajao sa vikendima, pa su svi uživali u produženom vikendu. To su bili dani kada se odmara, druži sa porodicom, negdje otputuje, i obavezno jede svježa svinjetina spremljena tog dana.

Prvaci su tada postajali pioniri, polagali su svečanu zakletvu, dobijali pionirske kape i marame, i prvi put u životu se zaklinjali na vjernost nekada velikoj i moćnoj državi.

Međutim, od raspada bivše SFRЈ ovaj nekada najveći državni praznik prestale su da slave sve nekadašnje republike, a posljednja među njima je to učinila Srbija, gdje je posljednji put ovaj datum obilježen 2001. godine.

Praznik je danas skoro pa zaboravljen, a onima koji su rođeni poslije osamdesetih godina prošlog vijeka gotovo da ništa ne znači.

Međutim, i dalje ima onih koji vole ovaj praznik, takozvanih jugonostalgičara koji ga obilježavaju, jer je on za njih asocijacija na bolji i ljepši život u velikoj zemlji.

Dan Republike slavio se u zemljama bivše Јugoslavije u spomen na dan proglašenja republike. Na današnji dan u Јugoslaviji je ukinuta monarhija i sva prava kralja Petra II Karađorđevića.

Ustavotvorna skupština je usvojila deklaraciju o proglašenju republike prema kojoj je Јugoslavija “savezna država republikanskog oblika, zajednica ravnopravnih naroda koji su slobodno izrazili svoju volju da ostanu u Јugoslaviji”.

Na drugom zasjedanju AVNOЈ-a donesena je i odluka da se ne priznaju obaveze i odluke koje je u inostranstvu u ime Јugoslavije sklopila izbjeglička vlada, a Јosip Broz Tito tada je proglašen za maršala Јugoslavije i vrhovnog komandanta.