Kada se spomene 29. maj, prva asocijacija u sportskim krugovima ide na Bari i trijumfalan pohod Crvene Zvezde na evropski tron. Međutim, još jedan italijanski grad, malo sjevernije, ostaće zauvijek zapisan u analima krajiškog fudbala. 

Tog 29.maja ratne 1992. godine  Fudbalski klub Borac osvojio je Mitropa kup, za sada jedini evropski trofej u dugoj istoriji kluba iz Platonove ulice.

Krajem maja 1992. godine za prelazni pehar na turniru u Fođi nadmetale su se četiri kipe: Borac, Fođa, Admira i Vašutaš. Banjalučani su u polufinalu nakon penala rezultatom 2:4 savladali domaćina (u regularnom vremenu bilo je 2:2), da bi u finalu igrači Zorana Smileskog bili bolji i od Vašutaša, takođe nakon penala, sa 3:5 (1:1 u regularnom vremenu).

Borac se tako pridružio velikanima evropskog fudbala koji su osvajali ovaj trofej: Rapidu iz Beča, praškoj Slaviji, Ferencvarošu, Fiorentini, Bolonji, Milanu, Crvenoj Zvezdi….

Valjda je sudbina tako želila i naštimala, pa je te za nas ratne 1992. godine ovo takmičenje je ugašeno, a pošto je Borac posljednji osvajač, pehar Mitropa Kupa se i dan-danas nalazi u Trofejnoj sali na Gradskom stadionu.

Tada se i raspala jedna sjajna generacija. U ratnom vihoru svoj put kroz život i borbu za opstanak krenuli su Mario Mataja, Admir Sušić, Zvonko Lipovac, Fuad Šašivarević, Almir Filipović….

Trofej je stigao u Banjaluku, ali i ne i oni koji su ga osvojili. Borac se kao i mnoge ekipe raspao po svim šavovima, slijedile su godine bitisanja po Srbiji, da bi se 1996. vratili na prostore Srpske i BiH.

Uspjeh koji je imao slast meda i gorčinu pelina. To je Borac bio, i biće…..Tako je i ovog 29. maja 2018. godine. Živjeće Borac na radost svih nas……