DA LI JE BANJALUKA GRAD SPORTA?

Piše: Miro Bijelić

Neki dan kroz Banjaluku je prošla Olimpijska baklja mira i odmah su u pojedinim medijima osvanuli naslovi da je Banjaluka Grad Sporta.

Da li je to tako?

Ja lično mislim da nije, evo i zašto!?

Sportisti se više ne stvaraju po njivama i livadama, danas su sasvim drugi uslovi razvijanja sportista i sporta.

Banjaluka nema infrastrukturu za sport. Sramota je da ovoliki grad nema odgovarajuću sportsku dvoranu, izuzev dotrajalog “Borika”.

Danas kada postoje realni uslovi da se u Gradu naprave odgovarajuće sportske dvorane u sastavu škola, to se ne radi. Razlog je da se nema novca. Za mene to nije razlog, jer se novac može naći zaduženjem ili slično. Taj uloženi novac može donijeti višestruku korist, ne samo Gradu već i mladima koji bi se pod tim uslovima masovno bavili sportom, smanjili bi upotrebu droge i neko od njih bi postao vrhunski sportista, koji bi osvajao trofeje, kako za Grad, tako i za svoju državu, a i za sebe. Svi bi u cjelini kao društvo imali korist.

Isto tako pojavili su se natpisi da se grade dvorane za sport -“Šoping”, na Laušu, na Gimnaziji… itd.

Tragajući za vezanim informacijama, došao sam do saznanja da sve te dvorane nemaju odgovarajuće dimenzije za odgovarajuće sportove, što znači da će samo služiti za školsku nastavu.

I ove školske dvorane će koštati i neko će platiti tu gradnju.

Malo ću se vratiti u prošlost.

Poslije zemljotresa u Banjaluci bilo je novca, ali ne i istinskog razmišljanja za ulaganje u SPORT.

Kada se odlučivalo da se stadion pokrije, sukobila su se tri, zbog dobijanja posla, najveća i najjača projektna preduzeća. Svako je vukao na svoju stranu, jedni su bili da se Stadion sportskih igara  prekrije i tu pored rukometnih dimenzija da se naprave uslovi za klizanje, hokej i muzej sporta Grada Banjaluke. Pošto se nije mogao postići dogovor, odlučeno je da se napravi sportska dvorana “Borik”. To je i učinjeno.

 Zatim počinje gradnja Doma Mejdan. Mi iz rukometa smo intervenisali da tu pored košarke budu i rukometne dimenzije, kao i kuglana, jer za to postoje sve pretpostavke za dobijanje UTU (Urbanističko tehnički uslovi).

Nastao je problem koji se i danas “vuče” u Domu Mejdan tj. da su pristrasno, osobe koje su odlučivale, odlučile da to bude dvorana samo sa košarkaškim igralištem. Uzmimo da je to sve u redu, ali ti koji su odlučivali nisu znali dimenzije košarkaškog igrališta i visinu koja je propisana za košarku, da bi se mogle igrati odgovarajuće utakmice.

Da je ta dvorana bila duža za 7  (sedam) metara i odgovarajuće visine, mogla se igrati odbojka i rukomet. Ovako novac se uložio u ludo.

Slična situacija danas je i u  Šoping Centru, nemaju odgovarajuću  visinu ni za odbojku ni za rukomet, a da o kuglani i ne govorim i tu su uložena sredstva uzalud.

Slične situacije su i na Laušu, Gimnaziji i drugim mjestima. Zar nije bilo bolje, da se investitor negdje u nekoj banci zaduži i napravi kako to i zaslužuje sport Grada, nego ovako!? Po meni ovo je novac bačen uzalud.

Ovo nije ništa čudno, kada znamo kako se i na koji način dolazi do odgovarajučih funkcija, koje su veoma važne za Grad Banjaluku.

Biće kao i uvijek, ja sam mislio biti ministar odbrane ili trgovine, ali zapalo me da budem u sportu!?

I ne treba se čuditi što je Banjaluka i dalje selendra, a u opštini Laktaši postoje dvije odgovarajuće dvorane gdje se mogu odigravati i međunarodna takmičenja. Gospodo i dalje govorite da je Banjaluka Grad sporta.

Banjaluka je glavni grad Republike Srpske, poslije Sarajeva najveći grad u BiH.

Vidio sam u okruženjima u većim gradovima, da se sve infrastrukture prave tako da se prilagode sportistima sa invaliditetom, a kod nas to postaje misaona imenica.

Ovom prilikom ću napomenuti kako se gradila dvorana na Kopaoniku u Srbiji. Moj prijatelj Ratko Butulija, u to vrijeme visoki funkcioner u SPS-u u Vladi Srbije, kada je vidio projekat za izgradnju zimskog centra Kopaonik u čijem sastavu je bila i dvorana, ali košarkaških dimenzija (tada su košarkaši vladali Srbijom), na sastanku Vlade Srbije je stavio  veto na tu gradnju, ako se ne gradi sportska dvorana odgovarajućih dimenzija za sve dvoranske sportove!

Zar se i kod nas ne može napraviti nešta slično, da mladi  mogu da se bave sportom koji žele, a ne da lutaju Gradom bez cilja!?

 Mislim da se uz jednog dobrog marketing investitora sve može napraviti i da mladi uživaju u tim objektima.

Ovako će svaki pojedinac graditi spomenik za sebe da se priča kako je on to gradio.

Manimo se seoske filozofije, ako sve ide naprijed, zašto i mladi Banjaluke ne mogu ići naprijed, nego slušati palamuđenja i nadmudrivanja političkih stranaka

Sve se može napraviti ako imamo želju i volju, normalno uz zajedničku slogu!!!

I na kraju ne znam kome treba priča da je Banjaluka dio Evrope u sportu, a nema osnovne sportske infrastrukture za masovni, vrhunski i individualni sport, a da ne govorim o infrastrukturi za sportiste sa invaliditetom.