Da je Fudbalski savez Republike Srpske jedinstven po mnogo čemu u Evropi, poznato je odavno, ali ima jedna stvar koja bode oči!

Od predviđenog budžeta za 2016. godinu koji iznosi 762. 000 KM, čak 185.000 KM ide na šest zaposlenih radnika u kancelariji FSRS! Odnosno za bruto plate, kao i zimnice, regrese, ogreve, tople obroke,….

Za reprezentativne obaveze selekcije Srpske izdvaja se mizernih 8.000 KM, dok dnevnice i troškovi puta članova organa za takmičenje i vođenje Prve, Drugih i Regionalnih liga iznosi 367. 000 KM!

Mile Kovačević, aktuelni predsjednik FSRS nedavno je istakao da se od kotizacija klubova, koje iznose 312.000 KM, a koje klubovi uplaćuju na račun FSRS, više od pola vrati tim istim klubovima. To je notorna laž!

Ovom iznosu od 312.000 KM treba dodati i sudijske takse koje iznose 140.000, pa se u kasu FS RS slije gotovo pola miliona maraka. Za uzvrat kroz nagrade za šampione liga, pobjednika kupa, pehare, vrati se ukupno 46.000KM! Odnosno deset puta manje od onoga kako je prezentovao prvi čovjek FSRS Mile Kovačević, a mi samo čitamo stavke iz budžeta koje je on lično potpisao. Uvjerite se sami :

budzet-16-jpg

Nagradni fond za pobjednika i finaliste Kupa u obje konkurencije (muškarci i žene) iznosi mizernih 18.000 KM, dok recimo kancelarija za izradu kalendara, upaljača, zastavica, kesa, rokovnika, olovki,…potroši 8.000 KM.

Zanimljiva je stavka i vozni park FSRS, koji godišnje “pojede” 23.000 KM! Ako to preračunamo na 365 dana, računajući i praznike, dnevno se potroši 65 KM, što je dovoljno za preko 500 pređenih kilometara. Sigurni smo smo kao i svi, da dva automobila toliko ne pređu svakoga dana, pa da su i non stop na relaciji Banjaluka – Trebinje.

Troškovi Izvršnih odborih i Skupština FSRS iznose 25.000 KM.

Kada se sve stavke dobro izvažu, jasno je da se fudbalu najmanje, ili gotovo ništa ne vraća. Baš zato i jeste interesantna borba za fotelje koje donose brojne privilegije, između ostaloga i neke od stavki koje smo nabrojali. Ali isto tako jasno je zašto poslušnici u Skupštini i Izvršnom odboru tako slijepo dižu ruke, ne za dobro fudbala, već samo svojih ličnih interesa. Sve dosadašnje sjednice Skupština FS RS su bile ”hermetički” zatvorene za javnost iz mnogo razloga. ”Dizači ruku” su na taj način izolovani od javnosti dizali ruke ma šta im bilo predloženo od čelnika FS RS. Kada se zbroje iznosi dnevnica, putnih troškova, troškova isplaćenih računa za već plaćeno spavanje iznos je pozamašan. Na žalost sa uplatom kotizacija finansijska obaveza klubova prema FS RS ne završava. Klubovi će dobiti naloge od FS RS da plate 200 KM Posmatraču na utakmici, a posmatrači su najčešće odani ”dizači ruku” koji na ovaj način inkasiraju do 800 KM mjesečno. Što je previše, previše je. Najveći dio cijene ”trećeg uzastopnog mandata uglednog” ipak snose klubovi, ”dizači ruku” dolaze iz njih.  Otuda i pobuda moralnih a takvih je mali broj, moralni kozarčani iz prijedorskih klubova su nepotkupljivi, ali su ih bajpasovali, a inspekcijske službe u kontroli po njihovim prijavama obišle u velikom krugu. Otuda i optimizam iz kancelarije FS RS da će tako biti i ovoga puta u što sumnjamo jer se nešto veliko iza brad valja…