Miro Bjelić u sportskoj Banjaluci, a i šire važi za čovjeka koji bez dlake na jeziku priča o svim anomalijama kako u Banjaluci, tako i u Srpskoj i BiH. Često njegovi oštri komentari na račun aktuelne vlasti nedolaze do ušiju onih koji odlučuju o svemu, ali javnost i te kako cijeni ono što Bjelić kaže i ponekad predloži. A zanimljiv prijedlog stigao je i ovaj put, barem kada je u pitanju Fudbalski klub Borac.

-Zdravko Mamić, najbolji i najsposobniji menadžer na ovim prostorima, ali i čovjek velikog srca nalazi se iz objektivnih razloga van Hrvatske. Siguran sam da će u periou pred nama dokazati svoju nevinost. Ovo nije nikakva žalopojka za Mamićem, jer njemu to ne treba, najmanje od mene, ali me opet čudi inertnost fudbalske Banjaluke! Zašto tog Mamića sa svjetskim imenom i prezimenom ne zovnuti u Borac, od kojeg bi za godinu -dvije stvorio evropski klub! I još nešto veoma važno, to Borac neće koštati ništa! Problem je u politici koja je i dovela Borac do ovoga,a to je propast. Oni bi da odlučuju, ali kad treba položiti račune, svi u glas kažu “nisam ja”. Dosta je i priča i o “Zakonu o sportu”. Dajte već jednom dogovorite se, pa gdje je taj Zakon u Krupi, Siminom Hanu, Etno Selu Stanišići, Širokom Brijegu….pa ljui odlično funkcionišu, ali zna se “ko kosi, a ko vodu nosi”! 

Drugi primjer nam je rukomet, kada je Veselin Vujović dobio otkaz u Zagrebu, poslao sam dopis gradskim ocima, dovedite ga u Borac! Naravno, nikakav odgovor nisam dobio, ali sam siguran da bi Vuja sa svojom harizmom, znanjem i naravno podrškom cijele Banjaluke čuda napravio. Borac je veliki klub, ali ga trebaju i voditi veliki ljudi, a danas su to miševi….

Sve što je valjalo u sportskoj Banjaluci propalo je. Mene to nije sramota reći, a oni nek se kite da smo najsportskiji grad u Evropi. Jesmo, ali po tome kako uništiti sve što valja – završio je svoj monolog Miro Bjelić.

Možda neko i nešto nauči iz ovih riječi……