Posljednja dešavanja u Rukometnom klubu Borac, neigranje SEHA lige, a onda i odlazak trenera Ratka Đurkovića, sve to začinjeno izjavama samozvanog sportskog direktora Vladimira Brankovića, njegovog potrčkala Vladimira Blagojevića, te lupetala, a sve zbog svoje lične promocije, Marinka Umićevića, natjerala su me da se upravi kluba obratim ovim putem, otvorenim pismom!

U nekoliko navrata sam, pisanjem na portalima, upozoravao na sve što se dešava u RK Borac, kao i na to da klubu prijeti gašenje, ali na to niko nije reagovao. Ni od ljubitelja rukometa, prijatelja kluba, pa čak ni iz samog Borca! Više su se svi osvrtali na moje pisanje i optuživali me bez argumenata, a bolje bi bilo da su tu energiju trošili na to da pokušaju da spriječe dalji pad Borca, kao i njegovo sve izvjesnije gašenje!

Ali, pođimo redom…

Dok sam bio na čelu Borca svi moji razgovori su vođeni tako da se isključivo govorila istina i uz maksimalno međusobno uvažavanje. Jer, ja kada sa nekim razgovaram ja ga i uvažavam, ali i prezentujem argumente ako nešto nije u redu!

Na žalost, toga danas nema!

Pitao bih Vladimira Brankovića da li je svjestan šta je sve, zajedno sa svojim satelitima i potrčkalima, pričao na konferenciji za štampu, a u vezi neigranja SEHA lige? Igranje ovog Regionalnog takmičenja bio je ključ da se Borac ne ugasi, dok će sada biti velikih problema da se uopšte održi! Jer, klub koji nema ISTORIJU, nema ni budućnost! A, sve je, na žalost, urađeno da se ugasi dosadašnja Borčeva istorija! Uzaludni su bili svi moji pokušaji da se nađe bar neko normalan i spriječi gašenje kluba!

Podsjetio bih vas sada na neke od posljednjih izjava samozvanog sportskog direktora Vladimira Brankovića.

– Odluka SEHA lige je BEZOBRAZNA

– Borac ”izvisio” zbog dva TV prenosa

– SEHA iga nas je izigrala

– Osnivač lige (Borac), ostao bez nastupa u SEHA ligi…

Sve je to tačno, ali moram da pitam tog istog Brankovića zašto nije nazvao profesora Milorada Karalića koji je u ime Borca potpisivao osnivanje SEHA lige, pa da ga obavijeste o novonastaloj situaciji? Zašto nije nazvao profesora Abasa Arslanagića da pomogne, ili lobistu Radu Radinkovića, a mogao je, brate, i mene nazvati da utičem na Zorana Gobca! Jedan klub kakav je Borac ne može da funkcioniše bez takvih ljudi, bez obzira u kakvim su međusobnim odnosima! Jer, Borac je naš, nije on tvoj klub Vladimire Brankoviću, već svih nas i grada Banjaluka!

Brankoviću, ja te zaista žalim, ali ti se ujedno i divim kako vješto lažeš ovu upravu, ali i cjelokupnu sportsku javnost. Ali, ne zaboravi Brankoviću da gradonačelnik Banjaluke, Igor Radojičić, nije ovca i da odlično poznaje stanje u Borcu!   

Zatim je u novinama osvanuo naslov ”Borac ne odustaje od SEHA lige”, pa bih pitao Vladimira Brankovića da li on odlučuje ko će, a ko neće, igrati SEHA ligu? Doduše, kakvu upravu ima u klubu (bolje rečeno nema), tačno im može bez ikakvih problema ”prodavati muda za bubrege”!

Ali, SEHA liga je, na žalost, bez Borca i šta sad!

A podsjetio bih vas da ste prošle godine i sami govorili kako Borcu ne treba SSEHA liga, što su Branković i Umićević više puta javno iznosili.A danas osipate ”drvlje i kamenje” na tu istu SEHA ligu!

Ma, vi da imate imalo poštenja prema klubu, odmah bi dali ostavke! Doveli ste klub do propasti!

Pitam te i zašto je trener Ratko Đurković otišao? Pročitaj njegove izjave na portalu Mondo i Glasu Srpske i biće ti sve jasno. Baš me zanima kako to da nisi sa svojim lupetalom Umićevićem spriječio da te njegove izjave ugledaju svjetlo dana. Ja Đurkoviću zamjeram zašto nije ranije reagovao jer je morao! Uostalom, vi ste njega korektno isplatili, baš kao i ostale igrače sa strane, dok za domaće igrače nije bilo para niti su im stipendije bile adekvatne i to je razlog što neće da potpišu ugovore. Domaćem igraču daješ 300 KM, a igraču slabijeg kvaliteta, ali sa strane, od 2.000 do 4.000. To isto je radio i Boris Đogo i vidjeli ste šta je bilo sa Borcem!

Ne znam samo da li si i sam radio kao Đogo koji je, kod isplate stipendija čekao igrače ispred banke kako bi uzeo svoj dio novca, pa je zato Borac i imao dva miliona KM manjka. Još nisam to provjerio, ali hoću!

Samozvani sportski direktor, Vladimir Branković, sve do nedavno je izjavljivao kako ima potpisane ugovore sa trenerom i igračima. Ali, neće djeca iz Banjaluke da potišu ugovore jer ih je Branković stalno lagao! I sada laže, i njih, ali i članove uprave, ugledne građane Banjaluke.

Ako u Borcu postoji uprava, morala bi da reaguje, prvo da se izvrši revizija poslovanja, pa onda sve ostalo, i vrlo brzo bi sve postalo jasno.

Zatim, gospodo iz uprave, ako želite da Borac napreduje, pod hitno morate da smijenite samozvanog sportskog direktora Vladimira Brankovića. Nemojte da zaboravite da je Borac više od igre i da su klubovi koji u Banjaluci nose to ime prećutni državni projekat. Vjerovali ili ne, ali to je istina!

Dakle, gospodo iz uprave, ili radite šta i kako treba, ili napustite klub i ustupite Borac Gradu, baš kako to predviđa Statut, koji bi upravljao svim dešavanjima.

Jer, ovako više ne ide!

Ono što me posebno čudi jeste da su bivši igrači Borca su, svi od reda, samo ćutali, a i danas ćute! Zbog čega, to treba pitati njih! Siguran sam samo da je tema razgovora Miro Bijelić da bi se takmičili ko će dati više negativnih izjava na moj račun!

Ali, to je nekako i normalno jer niko od mojih bivših saigrača nikada nije imao muda da kaže ono što im leži na srcu u vezi Borca! Ni danas to ne mogu da urade zato što misle da su važniji od sadašnjih igrača!

I sad, šta reći o veteranima Borca koji su izabrali da samo ćute?

Rade Unčanin je bio veoma grlat protiv Borisa Đoge i, donekle, ”Minhauzena” Brankovića, ali otkako je njegov stariji sin, Dejan, vraćen u Borac ćuti kao zaliven! Sadaće se on pojaviti kao kandidat za trenera u Borcu, a to će tek da bude tragedija i za klub i za banjalučki rukomet!

Šta vrijedi najmlađem Unčaninu, Bojanu, što u svojoj porodici najviše zna o rukometu kada mu je upravo otac najveća smetnja da dođe na mjesto trenera Borca. Zbog svojih ličnih ambicija i politike u koju je ušao, Rade je upropastio prvo sebe, a onda i sinovima uništio karijere jer su mogli mnogo više da daju rukometu nego što su dali.

Miro Bjelić