Na početku sezone najavili su  podmlađivanje tima domaćim snagama. Predstavljaju budžet od 700.000 KM.
Dovedeni igrači starosti od 29 do 40 godina. Doveli trenera stranca za četiri puta više para nego što su koštali Igor Rađenović i dekan Fakulteta za fizičku kulturu i sport Borko Petrović.
Za 6 igrača plaćaju sertifikate po 5.000,00 KM plus plate, stan i hrana. Dovode 10 igrača sa strane kojima plaćaju stanove i hranu.
Nakon nekoliko mjeseci direktor Branković- Minhauzen traži novac i govori da ekipa mjesečno košta 24.000 KM.
Sezona završena štrajkom igrača, koji su došli na način da nisu htjeli igrati završnicu Kupa BiH, što je ogromna sramota za Borac. Uprava je krivac za ova dešavanja, jer nisu isplatili 3 i više mjesečnih primanja igračima. Borac odlazi sa juniorima na polufinale Kupa i tu završava takmičenje. Domaći mladi igrači su odigrali za pohvalu, ali nedovoljno za osvajanje Kupa, što je obaveza za Klub koji ima daleko največi budžet u BiH.
Završena sezona i počinje kuknjava za pare. Direktor-Minhauzen izjavljuje da je budžet Borca 400.000 KM i da mu treba 900.000 KM.
Borac je dobijenim kreditom banke u prošloj sezoni izmirio sve dugove. Zašto Branković-Minhauzen i dalje kuka na dugove bivše uprave???
Ako ekipa mjesečno košta 24.000, a grači imaju ugovore na 10 mjeseci, što u sezoni iznosi 240.000,00 KM.
Kontroliše li neko gdje su potrošene pare, ako se još i zna da ni jedne marke ne ide na mlađe kategorije???
Roditelji sve sami finansirtaju (plate trenerima, opremu, termine i sl.).
Na sve ovo žele da prave “svoju” dvoranu!!!
Gospodo odakle pare za “vašu” dvoranu, kad svaki mjesec kukate i ostajete dužni na sve strane.

Miro Bjelić