Svojevremeno sam nagovještavao da situacija u RS BiH nije dobra, da se u Savezu radi ko šta hoće, ali neće dugo, što se i ispostavilo. Tačno zato nam je rukomet tu gdje jeste!?

Prvo su potrošeni  treneri počevši od pokojnog  Idžakovića, Hasanefendića, Arslanagića, Rađe, Demirovića, pogotovo Markovića. Ništa bolja situacija neće biti ni sa Mrkonjom i danas sa Šumanom. Svi se mjenjaju u RS BiH, a jedino ostaju Karačić i do skora Sirčo, koji sviju žedne preko vode preveslavaju. Pokušao je da spasi rukomet u BiH najbolji rukometni radnik, sposoban i obrazovan, Nermin Selman, nije uspio i on je to napustio tj. bilo mu je preko glave političkih igara za njihovu stvar i ličnu promociju. Niko se nije osvrnuo da pita gdje je tu sport, tj. rukomet. Slična situacija je bila i sa mnom. O tom po tom, jer ja imam kartoteku o svakoj osobi (318), koji su prošli kroz Borac, a pojedinci me prozivaju kao dežurnog krivca. Dobro mi kaže moja prijateljica, bivša najbolja košarkašica i najljepša u SFRJ- Snežana Zorić- Mijalković, da sam im nedovoljno pomagao, jer niko od njih (osim Abasa Arslanagića) ne spominju da im je Borac valjao. O Borcu ću nešto kasnije, a sada ću postaviti neka pitanja čelnicima RS RS i RS BiH. Jedini strukovni krovni savez koji je ispravno registrovan je  FS BiH, odnosno NS BiH. Svi ostali krovni savezi na nivou BiH sa sobom  „vuku“  u svom osnivanju Herceg Bosnu i niko ih ne može da spriječi u tom.

Zato pitam koja je uloga delegata iz RS RS u krovnom savezu BiH, a Smaju pitam kako to da nije otišao za čelnika u F/N klub Željezničar u Sarajevu ili je to bila samo njegova reklama, kao i Đoge Borisa iz RK Borac u RK Sloga iz Doboja. Isti taj Đogo zavio je u crno Borac sa preko 2.000.000,00 KM i nikome ništa!? Tog istog Đogu postavljaju za komesara za žensku ligu uz pomoć delegata Borca Gorana Malića, čiji je glas odlučio da Đogo bude komesar lige za žene u BiH. S pravom su delegati sa istoka napravili šprdnju i nazvali ga  „čovjek od 2.000.000,00 KM. Goran Malić kaže da je to napravio u dogovoru sa  samozvanim sportskim direktorom RK Borac, Vladimirom Brankovićem zvanim Minhauzen.

Pitao bi Aleksandra Miljuša ko ga je ovlastio da osim Prijedora, predstavlja i Banjaluku u RS BiH. Očito je da Grad Banjaluka nema kadra za davanje podrške Smaji Karačiću za njegove mutne radnje. U Regionalnom savezu Prijedor (Miljuš-Đukić- Basrak) radili su šta su htjeli i oštetili RS RS za oko 15.000.00 KM.

Ujedno pitam Dušana Popovića kada će vratiti-opravdati opljačkana sredstva, po Zapisniku  NO RS RS i Odluke Skupštine RS RS u iznosu od 17.200,00 DM za izmišljeni put u Grčku. Da ne spominjem pljačku u Sportskom savezu RS u toku rata (švercovanje poklonjenim gorivom) ili kada će vratiti novac u iznosu od 20.000,00 DM za dobiveno obeštećenje za Gorana Marinkovića od RK Kikinda.Imam pouzdanu informaciju da je te marke podjelio sa bratom koji  živi u Novom Sadu, a sada i ne govore!? Zbog toga obeštećenja sam imao verbalni duel sa  Momom Golićem-pokojnim.

Takođe i Nenad Knežević-Žuli po nalazu NO RS RS morao je opravdati 3.000,00 DM, do danas to nije uradio. Pitam Dušana Popovića da li i danas nosi počenu jagnjetinu nekom generalu u Goražde ili od “Nane” burekčiće u Sloveniju funkcioneru IHF-a da bi ostao na listi kao službeno lice EHF-a. Za takve radnje od Grada Banjaluka dobio je2016. godine nagradu za Životno sportsko djelo- svaka čast!!!???

Pitam Dragana Kojić iz Zvornika šta je radio zajedno sa pokojnim Željkom Savić u Regionalnom savezu Bijeljina, a koga je zastupao u RS BiH. Koliko mi je poznatro i on i pokojni Željko Savić sebe su zastupali, uz prećutnu saglasnost, da daju vječnu podršku Smaji Karačiću. Gdje je novac od igrača za odlazak u inostranstvo (certifikati). Gdje je uplatnica od RS BiH (30%) na osnovu ugovora sa RS BiH za naplaćene certificate od igrača koji su odlazili u inostranstvo.

Šta je sa podračunom u Beču, gdje su ti izvještaji i tko je potpisnik tog računa?

Sve se ovo dešavalo u vrijeme sadašnjeg Zdravka Miličevića predsjedavajučeg u RS RS i nepostojećeg RS BiH. Uz pomoć generalnog sekretara RS RS Elvisa Jačimovića, sve su znali šta se radi, ćutali su zbog svoje fotelje u RS RS i RS BiH.

Je i be vas Smajo Karačić u mozak. Što niste teražili na uvid zapisnik o kontroli poreske uprave. Nije mi jasno kako je krovni savez BiH mogla kontrolisati federalna inspekcija. Zbog čega Smajo nije poštovao odluku iz Banjaluke da će tražiti prolongiranje registracije RS BiH. Pokušao je da proturi uhodani sistem RS Herceg Bosna da su ga latini odjebali i na svojoj sjednici zaključili da će kod njih izborna Skupština biti u januaru slijedeće godine.

Pitam jajare iz RS RS kada će se nastaviti prekinuta sjednica Skupštine RS RS u Trebinju 06. aprila 2014. godine. Rok je bio 60 dana, a proteklo je preko 2 godine. Na kraju za budučnost rukometa u BiH treba da u sve regionalne-entitetske saveze i krovne ući  policija za privredni kriminal (SIPA) i revizori. To nije strašno, dok sam bio aktivan u sportu, meni su svake godine, na anonimnu prijavu, dolazili u Borac. Šta su našli-ništa. Pošto su išli na mene, pogotovo javni tužilac pokojni Vito Gnjatić, ustanovili su da nikada nisam bio potpisnik finansijske dokumentacije. Ti su zapisnici dobro došli i meni i Borcu za svaku održanu skupštinu kluba. “Očekujte biće toga još”, tako me savjetovao dr Aco Obradović. Mnogi su u Banjaluci zaboravili zbog čega sam dao svom kafiću (sada ga drži moj sin Nemanja) naziv “988” (informacije). To nije slučajno, jer su prve informacije dolazile već u 4,00 sati ujutro od šibicara sa željezničke stanice. Uz besplatno piće, cijeli dan, imao sam izuzetne informacije o stanju u gradu, pogotovo o sportu Banjaluke. Uskoro mnogi neće moči spavati mirno, jer su godinama pričali, pisali anonimna pisma o meni i svojim izmišljenim lažima i od mene stvarali zlopamtilo. Sada dolazi mojih 5 minuta, jer moja kartoteka od 318 imena, reči će sve.

I na kraju konstatujem da ovdjeizgleda  nije čast da se radi za svoju državu, več “Uzmi  Šemso koliko ti je drago”.

Miro Bjelić