Your ads will be inserted here by

Easy Plugin for AdSense.

Please go to the plugin admin page to
Paste your ad code OR
Suppress this ad slot.

Starinski pasulj “poljak”, sa neobičnim  izgledom, jer zrna mu više liče na komadiće raznobojnog kamenja sa neke egzotične plaže nego na biljku koja je vrlo ukusna, opet krasi polja Hercegovine!

Nekada je mnogo gajen u mediteranskom i hercegovačkom području, a onda su ga potisnule druge, visokorodnije sorte, pa je prije nekoliko godina u jednoj kutijici pronađeno njegovo sjeme. Rijetka, a  cijenjena sorta pasulja, “poljak”, koja je do prije nekoliko godina gotovo bila  iščezla s naših prostora, zahvaljujući entuzijastima i ljubiteljima ove mediteranske vrste povrća u Trebinju i Hercegovini ponovo se gaji. Zahvaljujući ljudima koji ga cijene, pasulj “poljak”, čije je sjeme veoma skupo, sada se proširio na trebinjskim poljima i  sve više postaje prepoznatljiv  i pobjeđuje na smotrama kulinarstva.

– Poljak je bio gotovo isčezao iz Hercegovine a onda je pukim slučajem  u porodici  Ace Runjevca pronađena jedna teglica sjemena i tako je počeo njegov povratak na polja  oko Tebinja. Mi članovi zadruge „Petrovo  polje“ pokušavamo odlaskom na pasuljijade i druga kulinarska takmičenja da ga pokažemo široj javnosti i do sada smo imali vrlo zapažene rezultate , odnosno  redovno smo pobjeđivali. Želja nam je da ga gajimo što više i spremni smo da se izborimo da on egzistira kao povrtatska kultura i to autohtona u ovom dijelu naše Republike – kaže Jovo Runjevac član zadruge „Petrovo polje“ i jedan od onih koji uz Dragana Radovanovića bdije nad očuvanjem ove važne autohtonone kulture.

Runjevac dodaje da je su na početku kada je trebalo umnožavati ono malo pronađenog sjemena uz pomoć italijanske organizacije UKODEP krenuli u ozbiljniju  i organizovaniju proizvodnju, a trenutno je uzgaja preko 50 proizvođača. On naglašava da nije pošteno ne pomenuti  prof.dr Đorđa Gatarića sa Poljoprivrednog fakulteta  iz Banja Luke koji im je svesrdno pružao stručnu pomoć  i šireći spoznaji o važnosti očuvanja ove važne kulture .

– Pravu vrijednost graha poljaka smo shvatili tek kada smo otpočeli akciju umnožavanja ono malo nađenog sjemena  jer je od pojedinih ljudi  bilo velikih pritisaka pa čak i primamljivih ponuda da se otkupi cjelokupna proizvodnja, sjemena, čime bi neko drugi  preuzeo primat za autohtonost našeg graha. Tada smo konačno shvatili koliko je poljak važan za nas kao autohtona sorta i ta činjenica nas je nagnala da odolilmo svakom pokušaju da bude otuđen – kaže Jovo Runjevac koji je jedan od prvih uzgajivača obnovio proizvodnju poljaka.

Poljak ne traži ni dobru zemlju ni veliku brigu oko obrade. Istina, ni prinos mu nije veliki tek oko 150 kilograma na hiljadu kvadratnih metara, a da bi se tolika površina zasijala treba oko 10 kilograma sjemenskog materijala. Najbolji prinos daje na posnom pjeskovitom zemljištu, a tvrdim da je najzdravija hrana, a ne treba mu ni đubrenje, a niti neko prskanje i zaštita. On raste i uspijeva kako hoće i koliko hoće, a to je osobina koju valja očuvati.  Bilo bi porazno da smo izgubili ili zatrli ovo sjeme, jer je ono dio naše istorije – kaže Dragan Radovanović  i dodaje da je ponosan na sve one koji su sačuvali ovu autohtonu sortu.

      Vidosav Đurđević