-Neumoljivo, po meni,  je najveća legenda Kluba, jer je od svih igrača koji su nastupali za Borac osvojio najviše trofeja u rukometu.

-Što je vojnik Borca, po meni, u odnosu na druge igrače, on je u svakom momentu spreman da pomogne Borcu, čak i u ovim godinama.

Negativno kod njega, na osnovu mojih iskustava sa njim, u ovih 50 godina i kusur druženja, su:

-On nikad ne može biti kriv, bilo šta da napravi!

-Uvijek nađe u Klubu dežurnog krivca, a to budem ja!

-Istina ga boli i nema „muda“ da otvoreno razgovara, več se služi „rekla-kazala“!

Nastojaću da budem kratak:

-Tačno je da je u tri navrata bio trener u Borcu i sva tri puta neslavno završio i to:

  1. Prvi put kada je bio trener , na moje traženje od uprave da on bude trener, uprava je prihvatila moju molbu. Ubrzo se pokazalo da je po naravi ostao onaj isti i vrlo često je bio u nesporazumu sa upravom. To je upravi Kluba dosadilo da se na sastancima stalno o njemu diskutuje i na prijedlog Suada Pašića raskinuo se ugovor sa njim uz opasku:“ Ako smo ga trpjeli kao igrača, nećemo kao trenera“. Otkaz mu je dala uprava Kluba u sastavu: Vitomir Pujić predsjednik, Ljubomir Jurela generalni sekretar, i predsjednik stručne komisije, Tone Tutić predsjednik finansijske komisije, Dr. Ekrem Vehabović predsjednik zdravstvene komisije, Suad Pašić p.predsjednik UO Kluba i Petar Atlagić predsjednik organizacione takmičarske komisije sa pravom glasa. Jednoglasno je odlučeno da mu se da otkaz. Ja kao tehničko lice nisam imao pravo glasa i imao sam zadatak da ga obavjestim o tome. To je ISTINA u vezi prvog otkaza.
  2. Drugi put je dobio otkaz zbog nepoštovanja dogovora između njega i mene. Ta inicijativa je počela od njega. U tu inicijativu su bili uključeni na neki način i: Rajko Hrnjaz (od prvog do posljednjeg učinjenog poteza) inače moj kum, Zlatan Arnautović te Rade Radinković. Kada je sve bilo dogovoreno, posljednji potez je trebao povući Abas. Nije ga povukao, već je poslušao svog druga Tomu Marića. Epilog svega toga je da je Abas Arslanagić sam dao ostavku i napustio Klub. To je urađeno po drugi put.
  3. A treći put, što se tiće njegovog povratka u Borac, ja sa tim nisam imao baš nikakve veze. Doveo ga je Miroslav Mikeš tadašnji predsjednik Skupštine. Meni se, a i Borisu Đogi pohvalio kako je vratio Abasa Arslanagića u Borac te da ga je spasao, jer je bio čuvar bazena u Zagrebu kod Milana Bandića. Ja sam upozorio Mikeša da ne priča o tome, kako to ne bi došlo do Abasa Arslanagića.

U mandatu Miroslava Mikeša ja nisam bio u užem rukovodstvu KLuba iz razloga što Mikeš nije trpio ljude poput mene. Kada je došao u Borac, po treći put sam rekao Aki da ne vjeruje nikome, da napravi ugovor sa Borcem te da LD prima u Hrvatskoj. Savjetovao sam mu da ne prihvati ponudu jednog banjalučanina biznismena, koji ima preduzeće u Labinu V.L., jer je nepouzdan – ja ga odlično znam. To je prihvatio i našli smo rješenje da preko našeg sponzora Ilije Sirovine iz Kreis Ag Basela prima LD. Uslov je bio da  budem u UO Kluba predstavnik Kreis Ag Basela kao zamjenik Iliji Sirovini. Tu počinje igra, jer mene nije htio Mikeš pa je tražio  punomoč od Kreis Ag Basela. Kada sam mu donio, tražio je umjesto punomoći da imam ovlaštenje. Jest šija nije vrat.Donio sam i to i rekao mu : “Kompleksašu jebem te žvaljava”. Bojali su se mog uticaja, jer ja nemam dlake na jeziku i gađam ih svojim stavovima i rječima pravo u srce.

-Abas je na samom početku rada imao problem sa Đogom, koji nije izvršio postavljen mu zadatak da nastavi saradnju sa Novokmetom, igračem koji je trebao Arslanagiću.Isti taj Đogo je “izdigao” i Mikeša i Abasa oko angažmana sa Nebojšom Grahovcem (Mikeš je dogovorio uslove angažmana i obezbjeđena su sredstva od oko 24.000,00 KM). Normalno da je Grahovac poslije toga prešao u Bosnu.

Ima još toga, ali isplanirana smjena je počela od izjave Abasa Arslanagića u FOKUSU da pomoć treba i Borcu, uz moju izjavu da Borac sa ovakvim rukovodstvom nikada neće biti evropski Borac. Kada je to pročitao Mikeš, dao je izjavu da je greška Abasa Arslanagića što se druži sa mnom. Ja sam mu javno odgovorio (prilog) da pravi prijatelj ostaje prijatelj i da mi on neće određivati s kim ću piti kafu!? To je bio nagovještaj o smjeni Ake. Zatim dolaze porazi od Konjuha u Banjaluci, iako je Borac u toj utakmici stalno vodio sa 5-6 golova razlike Zatim slijede dvije zaostale utakmice u Visokom i Zavidovićima koje je Borac izgubio. Na tim utakmicama nisu igrali “povrijeđeni” braća Unčanin.

Navodno nezadovoljna “Troglava aždaja” (Babić, Mikeš i Đogo) radom Abasa, daju mu otkaz u hotel Taliji, a Đogo mu to prenosi na treningu u 16,30 časova. Mene o tom činu obavještava telefonom tehniko Borca Pucarević, što me je iznenadilo.Poslije ovog saopštenja počele su mi se misli vračati unazad. Prvo kako mi je u mom kafiću Rade Unčanin (uz čašu vinjaka) rekao,  na izlazu, da sam po treči put doveo Osmanliju (usput da Radi Unčaninu ne bi  osmanlija iz Bihaća i Cazina, ne bi preživio). Vjerovatno je mislio i nadao se da će on biti trener Borca, prije nego što je došao Abas. Isti taj Rade već “kopa” da se smjeni sadašnji trener Ratko Đurković. Po dobivanju informacije o smjeni Abasa, odmah sam nazvao urednika FOKUSA i zamolio ga da pusti moju izjavu da je taj čin sramota za Klub i da nije Abas bilo tko u Borcu i rukometu u Svijetu. Svi smo mi griješnici!? Poslije toga Abas daje izjave svojim prijateljima da sam ga ja smijenio i da se sada perem sa svojim izjavama!?

To mu je glupost!

Poslije toga odem u kancelariju Miroslava Mikeša I započnemo verbalni rat, koji je kasnije prešao u vrijeđanje. Jas am mu pored ostalog spomenuo (bio sam svjedok ) o neuspjelom polaganju prijemnog ispitaq na fakultetu u Sloveniji, zatim zajednički odlazak sa Ahmetom Veremom na Pravni fakultet radi upisa te doktorat u mjesnoj zajednici u Moskvi. Zadnje što sam izvukao iz rukava je članak iz Dnevnog avaza o njegovoj prevari u iznosu od 130.000,00 KM po tvrdnji banjalučanke Trokić.. To je bio vrhunac našeg verbalnog rata, dreknuo je  da izlazim iz kancelarije i da će me izbaciti iz Borca. To je i uradio.

Da se vratim na Abasa. Kada je otišao iz Borca, preko noći su ozdravila braća Unčanin (to me podsjeća na smjenu Stojana Atlagića, kada su to isto uradili).

Neka Abas bude pošten pa neka kaže da li mu se iko mješao u rad ekipe. Tko mu je izbirao igrače, taktiku i plan rada. Sve je to radio Abas sam.

Isto ga tako pitam tko je kriv za njegov neuspjeh u radu sa nekoliko klubova u Hrvatskoj, gdje nije ni jednu takmičarsku sezonu završio do kraja. Koliko znam u tim klubovima nije radio Miro Bjelić. Neka se prisjeti tko mu nije dao uči u prostorije kada je na njegovoj visit karti pisalo Abbas (sa dva b). Kaže da mu je to od rođenja, a ja znam da laže. Bez obzira na sve, on i njegova porodica su uvijek rado viđeni gosti u mojoj kući.  Mogao bi da napišem roman o njemu, ali jedno je ISTINA da voli Borac i da je najveća legenda u Borcu. Ostalim igračima svaka čast, ali Abas je Abas.

Za mene se može reči da nemam dlake na jeziku, da nikada nisam bio golub prevrtač, nikoga nisam prevario, nikome nisam ostao dužan, nikad nisam bio potpisnik finansijske dokumentacije u Klubu, nemam kuću, vikendicu, auto i sl.  Imam srećnu porodicu – djeca su fakultetski obrazovana na državnim fakultetima i srečna su u braku. Takođe imam četvero unučadi, svi su zdravi i šta će mi više od srećnog života i zdravlja Dok sam bio rukovodioc u Borcu, Klub nikad nije bio u minusu, doduše u Klubu nikada nije bilo velikog novca za igrače i Klub, ali se zato Grad, na osnovu postignutih rezultata, svima nama odužio.

Sve je ovo istina što sam napisao i jasno je meni da istina boli. Šta mene boli-Borac-Troglava aždaja i kvazi političari su ga uništili!!!

Miro Bjelić