Republika Srpska nema perspektivu, u svim javnim preduzećima i značajnom broju ustanova stanje je lošije ili slično od stanja u preduzeću od posebnog interesa, Željeznicama Srpske.

Najteže oblike kriminala, kojima je nanesena šteta koja se mjeri desetinama miliona, organizuju se i štite iz političkog vrha stranaka ili Stranke  koja participira u vlasti Srpske. Pojedinci, organizovane grupe, sindikati, pa i zvanične institucije su sa tvrdnjama o organizovanom i najtežim oblicima kriminala u ŽRS, upoznali zvanične institucije, od Glavne službe za reviziju Javnog sektora, Skupštine Srpske, Ministarstva saobraćaja i veza Srpske, MUP-a Srpske, njegovih nadležnih Kriminalističkih policija i CJB u Doboju i Banjoj Luci, OBA/OSA, SIPA, Vladu Srpske, Kabinet predsjednika Srpske, nadležno Okružno tužilaštavo u Doboju i  Banjoj Luci, Specijalno tužilaštvo, Tužilaštvo BiH, Kancelariju Ombudsmena BiH u Banjoj Luci i ko zna koga još. Svima nabrojanima su dostavljeni materijalni dokazi o postojanju i posljedicama organizovanog kriminala, najtežih oblika privrednog kriminala, od čijih posljedica je istopljeno nekoliko stotina miliona osnovnog kapitala. Gotov novac se i danas izvlači sa računa ŽRS, a donedavni članovi Uprave i rukovodioci su raspoređeni na radna mjesta na kojima su zadržali mjesečna primanja, službene automobile koje svakodnevno koriste u privatne svrhe. U borbi za službene automobile je najdalje otišao Milorad Nedimović, kontraverzni direktor Odjeljenja interne revizije ŽRS, ali još koju riječ o platama, najviše su kod onih koji na radnim mjestima savjetnika i pomoćnika generalnog direktora nisu viđeni od raspoređivanja prije godinu ili dvije dana. Branislav Đurica i Veljko Vuković sa rješenjima pomoćnika odnsono savjetnika generalnog direktora ŽRS, mjesečno prime do  tri hiljade KM, ali na ovim radnim mjestima nisu boravili ni sata, prvi je navodno svakodnevno na radnom mjestu u jednoj banjalučkoj ustanovi, a drugi jedva stiže na tri privatna fakulteta u Banjoj Luci, na kojima je u sve radne dane radno angažovan.  Tragovi kriminala u ŽRS se više i ne uklanjaju, jer nosioci osjećaju da nabrojani u institucijama Republike Srpske i BiH u čijem su posjedu dokazi, uključujući i Skupštinu Republike Srpske, zbog uključenosti moćnika iz političkih vrhova, nemoćni da sankcionišu dosadašnje nosioce i spriječe tekući organizovani i najteže oblike privrednog kriminala, haosa, i pravnog nasilja, koje trpe radnici od rukovodstva, sličnog ratnom nasilju zbog potpune nefunkcionalnosti pravnog sistema.

Činjenica je da mladi i obrazovani odlaze, mase poštenih sve opisano u društvu nemoćnio posmatraju, Srpska plače, mafija radosna, ima državu. Posljedice organizovanog kriminala su ”preskočena” plata u mjesecu martu, za koju se mislilo, da će biti teško isplaćena, ali ipak isplaćena. Znalo se da će u aprilu ići na 50 %, a od maja ni toliko, ali maj zaposlenima u ŽRS ”stiže ranije”.  Prijedorčani prepričavaju izjavu svoga sugrađanina, generalnog direktora  Savanovića, koji na jednoj autopraonici u rodnom gradu tokom marta, na pitanje u vezi  sa problemima sa isplatama plata (od)govorio  o bolesti polnog organa. Savanovićeva vulgarnost je zbunila sugrađane, što nije slučaj sa zaposlenima u ŽRS, naviklim na ”bol polnog organa” nabrojanih ”u vlastima”, koji ništa ne učiniše da zaustave Savanovića, a on od 1992. hara, a cehove plaćaju drugi…. Posljedice političke podrške Savanoviću su pored višemilionskih šteta kapitalu i imovini, su haotično  i beznadežno stanje u kome pojedini rukovodioci sebi dopuštaju prijetnje fizičkim obračunima, nezakonitim uklanjanjima pa i protjerivanjima sa posla. Najdalje je u tome otišao direktor Odjeljenja interne revizije Milorad Nedimović za čija ponašanje postoje dokazi i brojni svjedocvi, da su idnetična ponašanjima lica narušena i upitna mentalna zdravlja. Kako drugačije tumačiti Nedimovićeve fizičke prijetnje zamjeniku izvršnog direktora Draženku Todoroviću, poslije neuspjelog pokušaja otimanja službenog vozila koje je ovaj duži. Žestok Todorovićev otpor Nedimovića je usmjerio na nasilje prema ostalim zaposlenima. Zaposleni u pravnim i drugim službama u Upravnoj zgradi ŽRS, sa kojima Nedimović dolazi u kontakt, su izloženi poniženjima i prijetnjama zbog odbijanja da izvrše Nedimovićeva naređenja, koja im, kao rukovodilac druge službe, nenadležan izdaje. Izloženi nasilju uzroke Nedimovićeva ponašanja dovode u vezu sa mentalnim zdravljem iako zaposleni to,  zbog njegova načina komunikacije, ne isključuju.

Bilo kako bilo, Nedimović je shvatio da bi daljim fizičkim obračunima  iskompromitovao moć generalnog direktora pa nasilje ispoljava isključivo prema nježnijem polu. Uzroci Nedimovićeva nasilničkog ponašanja i arogancije nisu u mentalnom zdravlju, nasilništvo je ”stil” kojim prikriva nedostatak  kvalifikaciono-stručnih kvaliteta i znanja. Nedimović je projekat nosioca organizovanog kriminala u ŽRS jer im je kao neznalica, koja ne ispunjava ni formalno pravne uslove za mjesto direktora Odjeljenja interne revizije Nedimović je bio i te kako potreban za legalizaciju kriminala u ŽRS čije su posljedice obezvrijeđivanje imovine, svođenjem kapitala na smješnih 50.000 KM. Počnimo od javnog konkursa koji je prethodio izboru Nedimovića na sadašnje radno mjesto za koje ne ispunjava uslove. Zakonom je utvrđen obavezan uslov, da direktor Odjeljenja interne revizije u sistemima kao što su ŽRS, mora posjedovati stručna, profesionalna znanja i sposobnosti za poslove ovlaštenog revizora što se postiže trogodišnjim školovanjem i stalnim stručnim usavršavanjem, a za što se prilaže ”Licenca ovlaštenog revizora” koju Nedimović ne posjeduje. Na raspisani  javni konkurs za izbor direktora Odjeljenja interne revizije, pored Milorada Nedimovića se prijavila Smilja Đurđević iz Doboja koja je, za razliku od Nedimovića dokaze o ispunjenosti uslova utvrđenih Zakonom, potvrdila licencom ovlaštenog revizora izdatom od Ministarstva finansija Republike Srpske priloženom uz ponudu na javni konkurs. Za razliku od Smilje Đurđević, Nedimović nema licencu ovlaštenog revizora. Primljen je Nedimović iako, za razliku od Smilje Đurđević,  ni formalno pravno ni suštinski ne ispunjava uslove a posljedice su teške i nesagledive. Znači dovođenjem Nedimovića  na radno mjesto direktora Odjeljenja interne revizije, prekršen Zakon, načinjen falsifikat i krivična djela. Nedimović je ”ispunio zadatak” zbog koga je imenovan na najodgovornije radno mjesto u ŽRS, nizom falsifikata je obezvrijedio kapital u ŽRS, ponovljaćemo za dobrobit Srpske njenih pokoljenja, kompletna infrsatruktura u ŽRS je obezvrijeđena, sa postrojenjima, pokretnom i nepokretnom imovinom svedena je na svega 50.000 KM.

Neophodno je isticati i bezbroj puta opisivati i ponavljati, oblike i posljedice kriminala, a Nedimović je od imenovanja načinio veći broj falsifikata, a sve u cilju obezvrijeđivanja imovine u vlasništvu ŽRS. Cjelokupna imovina ŽRS sada vrijedi manje od iznosa koji je dio organizovane grupe švercera stanovima u vlasništvu ŽRS dobio, samo u 2015. godini od prodaje ”na crnom tržištu” nekoliko stanova u Banjoj Luci vlasništvo ŽRS, koje je Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica Srpske, Odjeljenje Banja Luka, vratilo vlasniku ŽRS, a o kojima Pravdabl posjeduje dokumentaciju.

Haotično stanje u ŽRS čine i stalni pritisci na članove Uprave da vrše razne nezakonite radnje kao što su uknjiženja skupocjenih postrojenja, među kojima je i u cjelosti plaćena, preuzeta nova, ali neispravna i nefunkcionalna presa. Da bi omogućio svom zamjeniku Urošu Iliću, spremnom na činjenje krivičnih djela da pored brojnih već načinjenih, učini još jedno, nezakonito uknjiženje neispravne prese, ovih dana se ”povukao” na bolovanje Ljubo Đuranović, izvršni direktor Ekonomskih poslova. Bolovanje je uzeo jer je do sada uspješno odupirao izvršenju krivičnog djela, nezakonitog uknjiženja neipravne prese bez potrebne  odgovarajuće dokumentacije. Pritiske i prijetnje  generalnog direktora i drugih moćnika uključenih u nezakonitu nabavku neispravne i nefunkcionalne prese Đuranović ne može izdržati pa će to dok bude na bolovanju tokom aprila mjeseca izvršiti njegov zamjenik Uroš Ilić. Interesnatno je da je Uroš Ilić zbog ove obaveze prekinuo bolovanje na kome se nalazi zbog narušenog zdravstvenog stanja koje je posljedica slabovidnosti. Obzirom da Uroš Ilić ne vidi,  diktiraće, direktor Sektora finansija Mira Simić će pisati i potpisivati ono što on predloži. Sigurno da će ključnu ulogu u ovom krivičnom djelu odigrati Mira Simić koju bi preskupo moglo koštati nedavno zaposlenje supruga Mićka u OŠV-u Doboj, o čemu smo nedavno i pisali. Haos je u najvećem broju ustanova i jasvnih preduzeća u Srpskoj, ogledan primjer su ŽRS. Kada smo več kod zaposlenja Simićkinog Mićka, podsjetimo da on na žalost nije jedini a ni posljednji koji se ovih dana zaposlio što bi bilo pozitivno da je potrebno zapošljavanje u Srpskoj, ali…DNS, preko Savanovića neselektivno zapošljava u ŽRS sa jedinim ciljem, omasovljenje biračkog tijela DNS-a. Predradne ljekarske preglede u medicinskoj ustanovi ŽRS u Banjoj Luci je samo u martu 2016. godine,  prošlo dvadesetak novoprimljenih radnika u administraciju. Istina da su srednjoškolci deficitaran kadar u administraciji jer su mnogobrojni članovi DNS, po obezbjeđenju, i žargonski rečeno kupovnih, fakultetskih diploma, raspoređeni na radna mjesta VSS. Ni među dvadesetak zaposlenih u martu nije bilo mjesta za sina poginulog borca VRS Miroslava Gnjatovića, štrajkača u Mlaedovom parku u Banjoj Luci. Gnjatović posjeduje zvanje i znanje za popunu nekoliko upražnjenih radnih mjesta izvršne, ”proizvodne” službe. Očigledno da ne posjeduje novčana sredstva za depozit.  Za višak zaposlenih u ŽRS pobrinula se vladajuća koalicija u Srpskoj,  koja je novim Zakonu o radu predvidjela upućivanje 20 % zaposlenih na čekanje uz naknadu plate od 50 %. Naravo da je predizborna kampanja počela i dok izbori ne porođu koalicija će negirati upućivanje potencijalnih birača na čekanje kojega se netrebaju plašiti oni koji nisu iz kategorije poginulih…    Organizovani kriminal je ”dobio na snazi” izborom Milorada Nedimovića na radno mjesto direktor interne revizije koji se, za učešće u pokriću ukradenih desetina  miliona maraka u ŽRS, neće moći pravdati neznanjem jer je svjesno činio teška krivična djela falsifikovanja službene dokumentacije. Krila i podstreh organizovanom kriminalu su davala lica za koja se mislilo da imaju znanja i iskustva stečena na visokim pozicijama u najvišim državnim tijelima i ustanovama Republike Srpske i Bosne i Hercegovine kao što su Snježana Vujnić, direktorica Investiciono razvojne banke Republike Srpske i Borislav Paravac bivši Predsjednik Bosne i Hercegovine. Ovaj dvojac je ”žario i palio” u  Odbora za reviziju, ali vrijeme i dokazi o kriminalu kojim je obezvrijeđen kapital ŽRS u kome su direktno učestvovali, su pokazatelj da su upravo oni doveli u zabludu sve institucije, uključujući i Skupštinu Republike Srpske. Uzalud je bilo ukazivati da ovaj ”dvojac sa” još jednim, nezainteresovanim ili pijanim ”kormilarem” ne interesuje zakonitost rada nosioca organizovanog kriminala, Uprave, već isključivo novčana mjesečna naknada od 1200 KM koja im je godinama redovno uplaćivana sa računa ŽRS.

Žalosnije od toga što Nedimović nije kvalifikovan, odnosno stručno osposobljen, jer nije ispunjavao Posebne uslove za učestvovanje na izboru za kandadata u postupku izbora za direktora je nešto drugo. Naime, direktora Odjeljenja interne revizije u načelu imenuje Glavni revizor ali u javnom konkursu je navedeno da će izbor  izvršiti Komisija iz ŽRS što dovodi u sumnju da  je kriminal u ŽRS uvijek imao neku vrstu zaštite čak i u Glavnoj službi za reviziju javnog sektora Republike Srpske. Nedimovićevu suprugu u Glavnoj službi za reviziju javnog sektora je zaposlio bivši direktor Glavne službe Boško Čeko, ali upućeni tvrde da jeste imenovanje Nedimovića na mjesto direktora Odjeljenja interne revizije izbor generalnog direktora Savanovića, ali je realizacija izvršena preko nekoga koji ima snažan utjecaj na Glavnog revizora Duška Šnjegotu. Ko drugi do Boško Čeko, komšija porodice Nedimović, iz zabačenog podgrmečkog sela u opštini Bosanska Krupa.  Nedimović je jedino sa tom vezom mogao proći na konkursu iako ne posjeduje stručna, profesionalna znanja i sposobnosti za poslove ovlaštenog revizora, a umjesto licencu ovlaštenog revizora u personlanoj dokumentaciji ima interni, odnosno  ”kupovni”, kako žargonski zovu ”Mikerevićev” sertifikat o odslušanom seminaru od nekoliko večeri.

Glavna služba za reviziju je prilikom revizije poslovanja ŽRS vršene u 2015. godini svjesno ”zažmirila” na činjenice da je na mjestu direktora Odjelejnja interne revizije ŽRS lice koje nema licencu ovlaštenog revizora koju izdaje Ministarstvo finansija Republike Srpske.

Zažmirila je Glavna služba za reviziju javnog sektora u Izvještaju o reviziji finansijskog poslovanja za 2014. godinu, na mnogo toga, ali i zadala novi posao nadležnim organima. Postavlja se pitanje od kuda pozitivniji Finansijski izvještaj Glavne službe, o poslovanju za 2014. godinu, u odnosu na negativan Izvještaj iste službe za 2012. godinu, ako su gubici veći za najmanje 140 miliona KM koje su prouzročile poplave, kako izvjesti resorno Ministarstvo 50 miliona, izgubljeni sudski sporovi 20 miliona, o preostalih 70 miliona gubitaka govore u Poslovima infrastrukture u kojima je ovih dana naloženo sektorima da izvrše i dostave procjenu radi uknjiženja. Postavlja se pitanje od kuda Glavnoj službi izvještaj sa rezervom ako se procjena, naložena u Izvještaju Glavne službe za 2012. godinu vrši sada. Izvršni direktor Ljubo Đuranović ”pobjegao” na bolovanje, razlog su pritisci, jer je svjestan da bi ga učestvovanje u muljanju toga tipša moglo odvesti iza brave. Na potezu je Duško Šnjegota jer ocjena sa rezervom u Izvještaju o reviziji finansijskog poslovanja u ŽRS za 2014. godinu, ne pokazuje fer, istinito i objektivno ili kako već stoji u hvalospjevu, stanje, naprotiv ocjena je falsifikat jer mora biti ”gora” od one iz 2012. godine, jer su gubici veći za najmanje 140 miliona. O tome uskoro u posebnom tekstu.