Pred­sje­dnik Re­pu­bli­ke Srpske Mi­lo­rad Do­dik je­dan je od ri­jet­kih, ako ne i je­di­ni an­ti­fa­šis­ta, ko­ji se na­la­zi na vlas­ti u je­dnom di­je­lu biv­še Ju­go­sla­vi­je. Izme­đu os­ta­log, i zbog to­ga ni­je po vo­lji za­pa­dnih mo­ćni­ka, tvrdi Jo­sip Jo­ška Broz, unuk Jo­si­pa Bro­za Ti­ta, doživo­tnog pred­sje­dni­ka SFRJ.

On kaže da je Do­dik do­ka­zao da čo­vjek na vlas­ti može vo­di­ti ra­ču­na o na­ci­onal­nim in­te­re­si­ma svo­ga na­ro­da, a da is­to­vre­me­no ne za­pos­tav­lja te­ko­vi­ne NOB-a i uvažava ge­ne­ra­ci­je ko­je su izvo­je­va­le slo­bo­du to­kom Dru­gog svjet­skog ra­ta.

Nažalost, usa­mljen je po tom pi­ta­nju, jer u re­gi­onu ne­ma po­li­ti­ča­ra ko­ji ši­ro­ko ra­zmiš­lja kao on – do­da­je Jo­ška Broz, ko­ji je i da­lje akti­vis­ta Komunis­ti­čke par­ti­je u Beo­gra­du.

Ima li još po­li­ti­ča­ra s pros­to­ra biv­še Ju­go­sla­vi­je, ko­ji na­gi­nju ide­ja­ma an­ti­fa­ši­zma?

– Od vla­da­ju­će eli­te ne­ma ni­ko­ga! Svi ko­ke­ti­ra­ju sa fa­ši­zmom. Svježi pri­mje­ri iz Voj­vo­di­ne i Blaj­bur­ga, na­bo­lje to pot­vrđu­ju. Sje­ća­nje na Bit­ku na Sutjes­ci obi­lježava se dva pu­ta, je­dne ne­dje­lje na Tjen­ti­štu su bor­ci NOR-a iz Re­pu­bli­ke Srpske, dru­ge ne­dje­lje iz Fe­de­ra­ci­je. Pi­tam se ko­li­ko je bi­lo bita­ka na Su­tjes­ci. Ni­su dvi­je! Ta­ko i na Ka­di­nja­či ne go­vo­re bor­ci, već lo­kal­ni po­li­ti­ča­ri ko­ji is­kriv­lju­ju is­to­rij­ske či­nje­ni­ce.

Ne­da­vno je u Ba­čkom Jar­ku ot­kri­ven spo­me­nik nas­tra­da­lim nje­ma­čkim voj­ni­ci­ma?

– Bo­lje da ni­šta ne kažem! Ja se ne mo­gu po­mi­ri­ti sa tim. Oda­je­mo po­čast ne­ko­me ko nas je ubi­jao, na­pra­vio to­li­ko zla u ovoj ze­mlji. Ali, ako je to za­log za bo­lju bu­du­ćnost, on­da bi bi­lo bo­lje da ovo ni­sam ni re­kao.

Za­što je ko­me­mo­ra­ci­ja u Blaj­bur­gu, gdje su stra­da­li sa­ra­dni­ci fa­šis­ti­čkog režima, po­sje­će­ni­ja od bi­lo ko­jeg sku­pa an­ti­fa­šis­ta?

– Za­to što mi an­ti­fa­šis­ti ne­ma­mo ni­ko­ga u vlas­ti ko sto­ji iza nas. Oda­kle nam auto­bu­si da po­sje­ti­mo ne­ko “sve­to mjes­to”  iz NOB-a. Ne­što ma­lo nas oku­pi se u Beo­gra­du 25. ma­ja, za Dan mla­dos­ti. Izu­ze­tak je ma­so­vno oku­plja­nje u Re­pu­bli­ci Srpskoj, u Do­njoj Gra­di­ni, ko­ja je stra­ti­šte prven­stve­no srpskog na­ro­da, Je­vre­ja i Ro­ma. To je ve­li­ka an­ti­fa­šis­ti­čka pri­ča, sa­mo za­to što iza nje sto­je in­sti­tu­ci­je RS. Kao što je ve­li­ka i blaj­bur­ška pri­ča na ko­joj se opla­ku­ju us­ta­še i do­mo­bra­ni, jer iza nje sto­ji drža­vni vrh Hrvat­ske, ko­ji je u službi ši­re­nja fa­šis­ti­čkih ide­ja.

Ka­kve po­ru­ke hrvat­ski drža­vni vrh ša­lje u re­gi­on?

– Is­te one ko­je nam ša­lje Evro­pa, ko­ja na ra­zne na­či­ne re­ha­bi­li­tu­je Hi­tle­ra. Nažalost, to je cilj da­naš­njih evro­pe­ja­ca. Srbi­ja je re­ha­bi­li­to­va­la Dražu Mi­ha­ilo­vi­ća. U Hrvat­skoj ne­ma iole po­zna­ti­jeg us­ta­še ko­me ni­je sa­gra­đen spo­me­nik. Go­to­vo sva­ki us­ta­ša ima svo­ju uli­cu u Hrvat­skoj ili u BiH. Aloj­zi­je Ste­pi­nac je pos­tao sve­tac, a zna­mo ka­kva je zlo­dje­la, to­kom us­ta­škog režima i NDH, či­nio pre­ma Srbi­ma. U BiH ima­te čla­na Pred­sje­dniš­tva či­ji je otac bio pri­pa­dnik “Handžar di­vi­zi­je”. O ka­kvom on­da an­ti­fa­ši­zmu pri­ča­mo?

Sma­tra­te da biv­še re­pu­bli­ke SFRJ sa­mo pra­te evrop­ske tren­do­ve, gdje je de­sni­ca u uspo­nu?

Taj trend pra­te ru­ko­vod­stva biv­ših re­pu­bli­ka, a ne na­ro­di. To je ogro­mna ra­zli­ka. Ka­da bi se na­rod pi­tao, za 24 ča­sa bi uki­nu­li sve gra­ni­ce i poku­ša­li ži­vje­ti, ba­rem pri­bližno, kao što se ži­vje­lo za vri­je­me mo­ga de­de.

Vje­ru­je­te li u ne­ku no­vu Ju­go­sla­vi­ju?

Vje­ru­jem, ali ja to ne­ću do­če­ka­ti. Tre­ba­će vre­me­na. Sve ovo što se do­ga­đa, ni­je slu­čaj­no. Ne­će to bi­ti Ti­to­va Ju­go­sla­vi­ja, ali ho­će ne­ka za­je­dni­ca re­pu­bli­ka, možda čak i ši­ra od biv­še SFRJ. Na­rod će kad-tad do­ći pa­me­ti.

Ti­to­va sa­hra­na, 37 go­di­na po­sli­je. Dan dos­to­jan­stva ili po­li­ti­čki skup ta­da mo­ćne države?

– To je bi­lo naj­ve­će pri­zna­nje je­dnom drža­vni­ku u is­to­ri­ji. Na je­dnom mjes­tu se na­šlo 200 de­le­ga­ci­ja na naj­vi­šem ni­vou. I ni­ka­da se ne­što ta­ko ne­će po­no­vi­ti. Kad vam kažem! Na de­di­noj sa­hra­ni su bi­li i nje­go­vi po­li­ti­čki pro­ti­vni­ci, sa­mo da bi mu oda­li po­čast. To ni­ka­da i ni­gdje ni­je za­bi­lježeno.

Pro­blem Al­ba­na­ca es­ka­li­rao je odmah po Ti­to­voj smrti. Ko­so­vo je, u me­đu­vre­me­nu, je­dnos­tra­no pro­gla­si­lo ne­za­vi­snost, Al­ban­ci se “bu­de” i u Ma­ke­do­ni­ji… Stva­ra li se “ve­li­ka Al­ba­ni­ja”?  

– SAD i Ru­si­ja su po­di­je­li­li svo­je in­te­re­sne zo­ne, pa ta­ko i Bal­kan. Kao ko­mu­nis­ta, vje­ru­jem da će na­še po­dru­čje pri­pas­ti rus­koj zo­ni in­te­re­sa. Ameri­kan­ci će ubrzo na­pus­ti­ti Bon­dstil, voj­nu ba­zu KFOR-a u Uro­šev­cu, po­sli­je če­ga Ko­so­vo ne­će mo­ći da fun­kci­oni­še u obli­ku u ko­jem sa­da egzistira, a sti­ša­će se ili po­tpu­no nes­ta­ti pri­če o ve­li­koj Al­ba­ni­ji.

Crna Go­ra je na pra­gu NA­TO sa­ve­za. Po­da­ni­čka po­li­ti­ka ili za­šti­ta vlas­ti­tih in­te­re­sa?

– Crno­gor­ski po­li­ti­čki vrh je uci­je­njen. Ako Ru­si preu­zmu Bal­kan, NA­TO im ne može po­mo­ći, pa bi ta­ko i ovaj po­li­ti­čki čin, su­pro­tan vo­lji na­ro­da, pos­tao ni­šta­van.

Da li je Ti­to is­tin­ski vje­ro­vao u brat­stvo i je­din­stvo?

– Jes­te, ali je shva­tio, to mi je i sam re­kao, da je na­pra­vio gre­šku usva­ja­njem Us­ta­va iz 1974. go­di­ne. Od je­dne države na­pra­vio je osam. On ni­je potpi­sao taj do­ku­ment, pa­ra­fi­ra­li su ga Mi­ka Špi­ljak i Ki­ro Gli­go­rov. Kao de­mo­kra­ta, ni­je želio da ne­gi­ra ve­ćin­sku vo­lju, a mo­gao je sta­vi­ti ve­to. Da­nas mu kažu da je bio di­kta­tor. Za ove ko­ji da­nas ko­ji vla­da­ju, on je ve­li­ki de­mo­kra­ta.

Ka­ko da­nas gle­da­te na Go­li otok, ko­ji se sma­tra ve­li­kom Ti­to­vom mrljom?

– Da­nas bi sva­ka država biv­še SFRJ tre­ba­lo da ima po je­dan Go­li Otok. Ti­tov je za­miš­ljen kao mjes­to za pre­va­spi­ta­va­nje onih ko­ji su bi­li rus­ki opre­di­je­lje­ni. Ali, tre­ba ima­ti u vi­du da je u tom pe­ri­odu 200 hi­lja­da ten­ko­va bi­lo na gra­ni­ci pre­ma Ju­go­sla­vi­ji. Sva­ko nor­ma­lan bi ne­ka­ko sklo­nio po­li­ti­čke pro­ti­vni­ke. Bi­lo je zlo­upo­tre­be, to ni­je ni­ka­kva taj­na, ali da­le­ko od to­ga da ni­je tre­ba­lo, i da ne bi bi­li po­tre­bni za svu ovu ba­gru ko­ja da­nas vla­da re­gi­onom.

Smrt fa­ši­zmu, druže Jo­ško…

– Slo­bo­da na­ro­du!

“Narodne novine”